„Sve nam je blizu, i Trebinje i Stolac, Neum i Dubrovnik, ovdje bi moglo lijepo da se živi“, odgovara mještanin Berkovića, jedne od najmanjih općina u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj na naše pitanje kako žive.
Ipak, danas svakodnevica stanovnika Berkovića protječe u cjelodnevnom radu. Većina radi više poslova kako bi osigurala pristojan život.
Nekadašnja mjesna zajednica općina Stolac, poslije rata je vratila status općine koji je, priča načelnik Nenad Abramović, imala i u Kraljevini Jugoslaviji.
Krenuli s ledine
Ono što se nije mijenjalo je to da je uvijek bila nerazvijena, piše Naratorium. „Poslije 30 godina postojanja općine“, smatram da Berkovići opravdavaju status općine. Suočavamo se s mnogobrojnim problemima, odlaskom mladih, nemogućnošću boljeg razvoja. To su sad teme koje možemo elaborirati“, kaže Abramović.
Priča da su poslije rata praktično krenuli s ledine – imali su tek koji kilometar asfaltnog puta, poštu i ured mesne zajednice.
„Danas u svakom svom predjelu ima vodovodnu mrežu, mada je u 21. vijeku malo degutantno pričati o tome. Izgradili smo mrežu asfaltnih puteva, osnovne institucije, zgradu općine. Danas Berkovići imaju dječji vrtić, dom zdravlja. Težak je to put bio. To je bila borba za neki opstanak, da i stanovnici Berkovića imaju ono što i stanovnici drugih lokalnih zajednica“, objašnjava.
Ova općina, smještena na obodu Dabarskog polja, danas uglavnom živi od poljoprivrede.
Nema čega nema
Svatko ovdje sadi nešto. I oni koji žive isključivo od toga i oni koji rade u nekoj od institucija, pa im poljoprivreda dođe kao dodatni prihod.
Jedan od najuspješnijih je Goran Duka. On u plastenicima proizvodi zelen za prodaju. Salata, mladi luk, blitva, raštan, već su pristigli za tržnice.
„Ja sadim između 25.000-30.000 komada paprike, pa 2.000 paradajza, 10.000 kupusa, trešanja imam 100 komada, oba luka, posadim i 80 kilograma krumpira, jagode, plus plastenička proizvodnja“, priča Duka dok obilaze imanje koje je kao pod konac.
Na njivama posijana žita, u plastenicima zeleniš za pijacu. Već pripremljen prostor za rasad paprike. Kad otopli presađivat će ga u njivu. Posljednjih godina crvena paprika ‘roga’ postala je zaštitni znak Berkovića.
Zaštitni znak
„Kažu da je lani posađeno između milijun i po i dva milijuna sadnica paprike. I ove će godine sigurno“, priča ovaj uspješni poljoprivrednik koji svoje proizvode prodaje na štandu na putu od Stoca ka Berkovićima na koji mu izlazi imanje. Kaže da ljudi sve više traže i kupuju domaće, pa tu nudi sveže ubrane proizvode iz plastenika i s njive, od krumpira i luka, preko jagoda i trešanja, do meda, octa i brašna od heljde, u ovisnosti koje je doba godine i što u tom trenutku uspjeva.
A kupaca ne fali. U Gacku ima redovne kupce.
„Znaju da je sve kvalitetno. Svakog petka sam tamo. Prošle godine sam samo u Gacku prodao 25 tona kupusa“, hvali se ovaj poljoprivrednik o poslu u koji je uključena cijela obitelj. Postupno su proširivali imanje, podizali plastenike, a sada imaju i tri bazena za sušni period, kada s vodovoda nema dovoljno vode, a povrću treba.
Staju i vozači kamiona iz Crne Gore. I to su mu redovni kupci, dodaje. I sami smo bili začuđeni što smo putem vidjeli skoro jednak broj šlepera i automobila.
„Kroz Berkoviće je najkraća ruta od Crne Gore ka zapadnoj Hercegovini, a kod Čapljine se uključuju na auto-put“, objašnjava načelnik Abramović.
Cijelu reportažu pročitajte OVDJE.
