Prije samo desetak godina, posao iz udobnosti svog doma sa fleksibilnim radnim vremenom bio je nedostižan san mnogih. Tek poneko je uspijevao da nađe svoje mjesto na inostranom tržištu, a da ne mijenja mjesto boravka. Danas, ovaj vid zaposlenja postaje sve češći, a potreba za stručnjacima sa naših prostora sve veća. Tako i ne čudi što su Marko Krstović, data scientist, i Vesna Vukanović Dumanović, projektni menadžer, riješili da svoje znanje i iskustvo ponude stranim kompanijama i uživaju u benefitima koje ovakav način rada pruža. A, neosporno je da benefita ima mnogo, od samostalne organizacije vremena preko mnogih kurseva koje kompanije organizuju pa do poslovnih putovanja koja nerijetko podrazumijevaju različite turističke destinacije.
Marko Krstović, vukovac u trebinjskoj Gimnaziji, a sada inženjer sa diplomom Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, kroz čitavo svoje školovanje je pokazivao interesovanje prema raznim, nerijetko i dijametralno suprotnim, oblastima. Ipak, prirodne nauke su oduvijek bile u centru njegovog interesovanja. Od malena je najviše volio matematiku, a kako je uvijek mnogo vremena provodio za računarom, softversko inženjerstvo se nametnulo kao najprirodniji izbor profesije. Jer, kaže Marko, ukoliko uživate u rješavanju kompleksnih problema korištenjem logike, velike su šanse da ćete u nekom trenutku razmišljati o programiranju kao svom budućem zanimanju. Priznaje, bilo je i drugih ideja, ali su vremenom ta interesovanja prerasla u zanimacije za slobodno vrijeme.
Kod programiranja ga je, priča, najviše privukla mogućnost da se stvori nešto ni iz čega i da se prevedu apstraktne ideje u konkretne aplikacije. Svaki kod koji napiše može da ima stvaran uticaj na svijet i to je, ističe, neprocijenjiv osjećaj.
„Kada sam se upoznao sa pojmom mašinskog učenja otvorila mi se sasvim nova dimenzija. Na fakultetu se svega nekoliko predmeta bavilo tom tematikom pa sam većinu stvari samostalno istraživao. Posebnu pažnju toj oblasti sam posvetio kada sam počeo da pišem kod za programe koji mogu da rade nešto za šta nisu eksplicitno programirani. Vremenom se pokazalo da je ta oblast idealan spoj stvari koje volim da radim i onih u kojima sam dobar, tako da planiram da nastavim da gradim karijeru u tom smjeru“, odlučan je ovaj dvadesetšestogodišnji inženjer.
PROFESIJA SA MNOGO IZAZOVA
„Ova profesija sa sobom nosi mnogo izazova, a kao jedan od najvećih bih izdvojio potrebu da se isprati nauka i razvoj novih tehnologija. Svjedoci smo da se stvari veoma brzo mijenjaju kao i da je razvoj vještačke inteligencije uticao na automatizaciju mnogih poslova i postavio temelj određenog vida industrijske revolucije. Ipak, smatram ohrabrujućim što se javlja potreba za novim poslovima koji od čovjeka zahtijevaju da više razmišlja i bude kreativan. Moja uloga, na primjer, skoro da nije postojala prije dvadesetak godina. Sve to dovodi do zaključka da je u današnje vrijeme jedan programer primoran da konstantno radi na sebi, da uči i napreduje, kako bi išao u korak sa vremenom. Taj rad na sebi često ne stane u radno vrijeme pa onda imamo pred sobom nimalo lak zadatak da ispratimo sve to, a da to ne ide na račun nekih drugih planova“, kaže Marko.
Kako su dobri studenti u ovoj struci na cijeni, mnogi počnu da rade i prije formalnog završetka studija. Tako je bilo i sa Markom Krstovićem kom su divna iskustva tokom studija nagovještavala da je izabrao pravi put i da sve dolazi na svoje mjesto.
„Pred kraj treće godine studija sam odradio studentsku praksu u jednoj kompaniji, poslije čega sam se zaposlio na pola radnog vremena, a već nekoliko mjeseci kasnije sam imao posao sa punim radnim vremenom. Taj period balansiranja između obaveza na fakultetu i na poslu nije bio jednostavan, ali čekanje na drugu priliku nije bilo opcija. Praktično iskustvo je dodalo kontekst svemu što smo učili, tako da se ispostavilo da je ta odluka bila odličan spoj ugodnog i korisnog“, priča nam Marko koji planira da, ove jeseni, na matičnom fakultetu, upiše i master studije jer, iako u svijetu informacionih tehnologija formalno obrazovanje nije uslov za ostvarivanje ciljeva, i te kako je poželjno u njegovom poslu, u velikoj mjeri istraživačkog karaktera.
Priznaje, što se duže bavi ovim poslom, sve više cijeni netehnički aspekat i ističe ga kao imperativ kojim se produktivnost radnika dovodi na najviši nivo.
„Radi se o veoma razvijenoj industriji, gdje stvari vrlo brzo napreduju i uslovljavaju veću produktivnost zaposlenih. Poslodavac posvećuje mnogo pažnje zadovoljstvu radnika jer, u suprotnom, proizvod će da trpi. Posljedica svega toga je zdrava radna sredina koja se održava u najvećem broju IT firmi, a posebno mi je drago što se, u posljednje vrijeme, sve više pažnje posvećuje i mentalnom zdravlju“, priča Marko ponosan što je dio industrije u kojoj se malo zdravije rezonuje.
Kompanija za koju trenutno radi ovaj data scientist ili „naučnik za podatke“ broji oko 60 hiljada zaposlenih u preko 50 zemalja širom svijeta i bave se pružanjem usluga razvoja softvera u raznim industrijama. Najveća prednost rada u velikoj multinacionalnoj kompaniji je, priča, što ima mogućnost da bude dio raznih projekata za mnoge kompanije širom svijeta.
„Trenutno radim na projektu za jednu švedsku kompaniju koja se bavi razvojem eye tracking tehnologije i dio sam sjajnog tima koji praktikuje okupljanje nekoliko puta godišnje pa sam imao priliku i da putujem. U januaru ove godine sam imao čast da u Stokholmu prezentujem naš proizvod, što je bilo fenomenalno iskustvo. Inostrane firme, generalno, imaju više sadržaja da ponude. Kod nas je ovo čime se bavim zaista malo zastupljeno tako da nema mnogo firmi u kojima bih imao priliku da radim sličan posao. Nerijetko domaće firme sarađuju sa klijentima iz inostranstva pa nema velikih razlika u pristupu poslu“, objašnjava nam, ali ipak kao bitnu prednost domaćih firmi ističe komunikaciju sa radnim kolegama i van okvira poslovnih razgovora i radnog vremena.
ZADATAK DATA SCIENTIST-A
„Posao kojim se bavim je nastao iz potrebe da se da kontekst velikim količinama sirovih podataka. Današnje kompanije i organizacije prikupljaju velike količine podataka o svojim proizvodima, kupcima, aktivnostima, transakcijama, a ti podaci se mogu koristiti u svrhu boljeg razumijevanja mnogih stvari, ako znamo kako da ih analiziramo. Upravo to je zadatak data scientist-a, pronalaženje korisnih informacija i primjena statističkih metoda i složenih algoritama i modela mašinskog učenja radi predviđanja budućih trendova i obrazaca. Mnogo je primjera gdje se mašinsko učenja primjenjuje, od predlaganja filmova na Netflix-u na osnovu ranije odgledanih sadržaja ili na Instagram-u na osnovu onoga što već pratimo, preko autonomije vozila, predviđanja vrijednosti kriptovaluta i mnogih drugih stvari. Sve veću popularnost stiču i generativni modeli, poput ChatGPT-a koji i sam koristim kao pomoć u obavljanju mnogih zadataka, ili nekih koji na osnovu zadatog teksta mogu da generišu slike“, kaže Marko, fasciniran mogućnostima tehnologije i dodaje da se razvoj softvera danas radi u skladu sa tzv. ”agilnim metodologijama”, što podrazumijeva iterativni pristup razvoju i upravljanju projektima gdje je akcenat na fleksibilnosti, saradnji i brzoj prilagodljivosti promjenama.
Kako Marko navodi, sve ima svoje prednosti i mane pa tako i rad od kuće. Praktično je kad imate kancelariju u svom domu, ali je, u tom slučaju, izuzetno važno da znate organizovati svoje vrijeme jer, iako se fleksibilno radno vrijeme čini kao veliki benefit, nerijetko se zbog toga zadaci odlažu do posljednjeg trenutka.
„S obzirom da poslodavci i menadžeri imaju za cilj da pronađu balans između vremena koje ćemo posvetiti sastancima i izradi zadataka, rijetko smo preopterećeni bespotrebnim sastancima. Svakodnevno se održava sastanak na kom dijelimo statuse unutar timova, razgovaramo o trenutnim zadacima i potencijalnim preprekama, dok se ostali sastanci svode na planiranje, prioritizaciju, kao i osvrt na protekli period i urađeni posao, u skladu sa agilnim metodologijama. Kompanije, bilo domaće ili strane, imaju određene mehanizme praćenja razvoja svojih zaposlenih. Jedan programer, u dogovoru sa mentorima ili drugim kolegama zaduženim za praćenje individualnog razvoja, može da definiše ciljeve koje želi da ostvari u nekom periodu. U svrhu ličnog usavršavanja zaposlenih, kompanije često organizuju mentorstva, plaćaju razne kurseve… To su neki od primjera dobre prakse koji se i u domaćim kompanijama primjenjuju na vrlo kvalitetan način. Jedini nedostatak zna biti sam kvantitet, jer je manjim kompanijama nešto teže organizovati takve stvari“.
Tim ljudi sa kojima Marko radi na trenutnom projektu nastoji da održi komunikaciju uživo pa su se u proteklom periodu okupljali u Srbiji i u Švedskoj, a, s obzirom na oduševljenje koje je Markova priča o Trebinju izazvala kod njih, postoji velika šansa da se neko od narednih okupljanja odigra i u našem gradu.
„Najveća prednost rada u multinacionalnoj sredini je mogućnost da se, u nekom trenutku, posao pretvori u turističku posjetu nekoj destinaciji i priliku da upoznamo razne kulture. Ljudi iz različitih sredina drugačije razmišljaju o nekim stvarima pa se od mnogih može dosta toga naučiti. Kod nas često vlada mišljenje da sa zapada dolazi samo loš uticaj, a ja vjerujem da nas ništa ne sputava da dobre i korisne stvari vidimo, naučimo, ali i donesemo u naš kraj“, izričit je Marko Krstović.
Sa druge strane, projektni menadžer je neko ko ima nezamjenljivu ulogu u velikim kompanijama i njegov osnovni zadatak je raspoređivanje resursa, određivanje rokova, upravljanje komunikacijom u timu, budžetom projekta i na taj način umnogome olakšava posao svog tima. Tako i Vesna Vukanović Dumanović, svoj posao projektnog menadžera, u kompaniji „Inceptly“ obavlja već dvije godine, potpuno predano i sa velikim zadovoljstvom.
Međutim, kada je upisivala fakultet, Vesna, doktor inženjerskih nauka, nije ni sanjala da će svoj posao raditi od kuće. I danas se jasno sjeća dana kad je uzela „Informator“ u ruke, knjižicu za koju važi da pokoleba i najsamouvjerenije i postala svjesna da postoji pitanje sa stotinu ponuđenih odgovora, a samo je jedan tačan. Ipak, čini se, u odabiru svog budućeg zanimanja nije pogriješila, čemu svjedoči i to da je bila najuspješniji student tokom školovanja i stipendista Univerziteta Singidunum u Beogradu, ali i fondacije dr Milan Jelić i Ministarstva prosvjete. Tako, kaže, gledajući unazad, ne vidi pogrešne odluke već samo korake koji su je doveli do mjesta gdje je danas.
Međutim, sigurna je da je na njenu odluku o budućem zanimanju, nesvjesno uticala majka, inženjer informacionih tehnologija koja joj je i velika podrška i oslonac.
„Od malena sam okružena kompjuterima, komponentama i stručnim knjigama, koje je moja mama koristila kako bi prenijela znanje, ali i ljubav ka IT tehnologijama mnogobrojnim polaznicima kurseva. Nebrojano puta sam slušala njena predavanja i divila se entuzijazmu koji je, s lakoćom, uspijevala da prenese na druge. Jako cijenim to što sam uz nju, relativno rano, imala priliku da naučim kolika je vrijednost timskog rada“, započinje svoju priču Vesna.
Vesna je dio tima koji se sastoji od stručnjaka posvećenih svakom projektu i spremnih da prihvate svaki novi izazov i tako neprestano uče i rastu.
„Zaista je poseban doživljaj biti dio ovog globalnog tima. S obzirom da naši klijenti dolaze sa svih strana svijeta, svaki dan komuniciramo sa ljudima iz različitih vremenskih zona, kultura i industrija što čini naš posao nevjerovatno uzbudljivim i dinamičnim. Kada sam se pridružila timu kao projektni menadžer, nisam mogla ni da zamislim koliko će ovo iskustvo oblikovati moju karijeru i uticati na lični razvoj. To je bio jedan potpuno novi svijet koji sam oduvijek željela da istražim, ali nisam bila potpuno sigurna šta me čeka. Timski rad, međusobno poštovanje i podrška su stubovi naše korporativne kulture i zahvaljujući ovom timu znam da mogu da postignem bilo šta“, priča ova tridesetpetogodišnjakinja, presrećna što radi posao koji voli, u okruženju koje cijeni i sa ljudima koje izuzetno poštuje.
Vesnin posao je da usmjerava energiju, koordinira napore i osigura da strategije i planovi koje imaju dovedu do uspješnih rezultata. Tako svaki dan, kaže, pred nju stavlja nove izazove u koje se rado upušta.
„Projektni menadžment je često poput slagalice – morate uzeti brojne različite dijelove, neke od njih krajnje nejasne ili teške, i postaviti ih zajedno na način koji čini cjelinu. Kada uspijem da prepoznam tačan način na koji ti dijelovi mogu da formiraju koherentan i uspješan projekat, osećaj postignuća je zaista snažan. Međutim, ono što istinski volim u svom poslu i što me ispunjava, nisu samo tehnički aspekti. Posebno me fascinira rad sa ljudima i posmatranje kako ideje nastaju i evoluiraju“, priča sigurna kako su timska energija, entuzijazam i strast ono što pokreće svaki projekt, ali i čini njen svakodnevni rad inspirativnim.
Iako je rad od kuće u početku značio svakodnevno prilagođavanje, sada je njen stil života koji joj pruža mnogo fleksibilnosti i udobnosti.
„Moj radni dan počinje pregledanjem dnevnog plana i provjerom e-maila, Slack poruka i definisanjem koje zadatke i sastanke imam taj dan. Nakon toga slijedi blok vremena posvećen fokusiranom radu, gdje se bavim projektima, koordiniranjem tima i komunikacijom sa klijentima, putem video poziva. Bez obzira što radim od kuće, tehnologija mi omogućava da ostanem povezana sa svima, gdje god da se nalazimo“, priča Vesna, a ljubav koju gaji prema svom poslu prosto ostavlja bez riječi.
Kao jedan od ključnih benefita svog posla ističe pohađanje kurseva i radionica koje kompanija redovno organizuje i tako im daje jedinstvenu priliku da uče od ljudi koji su na čelu industrije i kontinuirano postavljaju nove standarde i oblikuju budućnost digitalnog marketinga.
NAKON NAPORNOG RADNOG DANA
„U nedostatku fizičke aktivnosti na poslu, volim da svoje slobodno vrijeme provodim baveći se sportom, prije svega fudbalom i odbojkom.
Odavno sam beletristiku zamijenio stručnom literaturom, ali i dalje uživam u čitanju dobre knjige u slobodno vrijeme. Nisam siguran da je smisleno, ali često se i uz stručnu literaturu opuštam“, navodi ovaj vrsni stručnjak.
Vesna, međutim, svoje slobodno vrijeme provodi u igri sa kćerkama, Nives i Nikom, ali i u razgovoru sa svojom bakom koja joj pruža mudrost, smijeh i podršku. Na kraju, tu je i njena ljubav prema klaviru i muzici koji joj pružaju utočište i omogućavaju da izrazi sve svoje emocije i osjećaje.
„Kao agencija koja se nalazi u samom vrhu industrije digitalnog marketinga, aktivni smo učesnici velikih svjetskih konferencija i sajmova. Ova učešća nam omogućavaju da se umrežimo sa ostalim profesionalcima, razmijenimo ideje i učimo jedni od drugih. Jedno od najuzbudljivijih iskustava koje sam imala je učešće na Affiliate World Asia konferenciji u Bangkoku, poznatoj kao centralno mjesto za sve vodeće stručnjake iz oblasti digitalnog marketinga. Sama konferencija je bila impresivna mješavina stručnih panel diskusija, radionica i predavanja i imala sam priliku da se upoznam i umrežim sa nekim od najistaknutijih stručnjaka u industriji. Bilo je nevjerovatno učiti iz prve ruke od ljudi koji su prepoznati kao lideri u svom polju. Takođe, bilo je zaista divno upoznati ljude iz različitih dijelova svijeta, razmijeniti iskustva, ideje i stvoriti veze koje traju i nakon konferencije“, završava svoju priču Vesna, prepuna emocija.
I Marko i Vesna su u jednom trenutku odlučili da svoju sreću okušaju na inostranom tržištu i ponude svoje znanje i iskustvo kompanijama koje će doprinijeti njihovom ličnom rastu i razvoju, ali i koje će ih podsticati da svakodnevno uče i uspješno rješavaju zadatke koji se postavljaju pred njih. Možda je to bila odluka koja se ne donosi olako, ali su oni bili otvoreni za nove mogućnosti koje život pruža i danas su uspješni mladi ljudi, željni da se što više usavršavaju, napreduju i budu najbolji u svom poslu.
Jovana Salata
