Petar Ćorluka osnivač kompanije Violeta i predsjednik uprave današnje istoimene grupacije gostovao je u emisiji “Ja preduzetnik”. Govorio je o tome kako se u 32. godini upustio u preduzetništvo kroz trgovinu južnim voćem, zašto odlučuje da iz trgovine pređe u proizvodnju i zašto baš toalet papira, šta je to što mu je pomoglo na početku a šta ga je vodilo dalje…
– Ja sam dijete iz porodice koja se bavila poljoprivredom, a i to je jedna vrsta poduzetništva. U to vrijeme nisam imao plan, ali sam uvijek pratio trendove i uklapao se. Završio sam gimnaziju u Grudama, studij u Sarajevu. Nakon toga sam se vratio u Grude i zaposlio u državnu firmu koja se bavila proizvodnjom asfalta i cestogradnjom. Tu sam radio sedam godina, no napustio sam taj posao s nekih 32 godine. Imao sam puno energije i želje za stvaranjem novih vrijednosti. Tada nisam znao šta se može ni šta treba da radim, ali kako kažu, sreća prati hrabre – započeo je Ćorluka priču o nastanku kompanije koja danas u nekoliko sektora zapošljava 1.500 ljudi.
Bilo je rizično napustiti državni posao, no Ćorluka je kazao kako je to vrijeme bilo drugačije jer je ekonomija bila stabilna a on je osjetio kako treba i može raditi nešto drugačije.
– To su bile najbolje godine za početak jer tržište nije bilo prezasićeno ni trgovcima ni proizvodima. Tek se počela uvoziti roba iz inostranstva i mislim da je to bilo najbolje vrijeme za početak. Počeli smo s trgovinom i prodavali sve i svašta da bismo mogli preživjeti a tek kasnije smo odredili neki smjer u kojem ćemo ići – ispričao je.
Prva akumulacija kapitala uvijek je iz trgovine, objašnjava Ćorluka koji kaže da se posao razvijao korak po korak.
– Na početku sam bio trgovac južnim voćem. Uzimao sam zelene banane za koje sam napravio komore za dozrijevanje. Dakle kupovao sam polu-proizvod a plasirao na tržište gotov proizvod. Konkurencija je u to vrijeme bila mala i mogao sam sve vrlo brzo prodati i dobro zaraditi. Nakon nekoliko godina svi su krenuli u taj posao a ja sam onda krenuo u drugom pravcu – ispričao je.
Logičan slijed bio je pokretanje proizvodnje.
– Novci koji se zarade u trgovini bilo bi poželjno da se transformiraju u proizvodnju jer ona jedina stvara novu vrijednost. Ja sam se tu odlično snašao. Sve je počelo s proizvodnjom toalet papira. To je najjednostavnija proizvodnja. Tu ne možete puno pogriješiti jer proizvod je sam po sebi jednostavan. No nismo na tome stali. Krenuli smo i u proizvodnju pelena koje su najsloženiji proizvod za koji danas koristimo 23 sirovine koje uvozimo s 3 kontinenta. U počecima smo imali mala skladišta koja smo rentali i najjednostavnije mašine. No ubrzo smo uvidjeli da je konkurencija prejaka, da moramo izgraditi nove pogone i nabaviti najsavremeniju opremu. Za proizvodnju pelena danas koristimo najbolju tehnologiju iz Japana i najsavremeniju mašinu s najboljim performansama – ispričao je Ćorluka.
Kaže kako nije imao straha da širi posao. Racionalno su trošili i investirali sve što zarade.
– Meni osobno taj kapital koji firma donosi nije potreban nego se sve reinvestira – kazao je.
Govorio je i o poslovnoj odluci da preuzme čuvenu kompaniju Lasta u stečaju.
– Najbolje je kad kupite firmu u stečaju jer onda znate da je to propalo i da morate baš puno uložiti i sve promijeniti. Kad preuzmete neku firmu koja već ima sve uhodano a nije baš dobra teže je nju popraviti nego sve promijeniti. U Lasti smo sve promijenili ali su ostale uspomene, brend, lokacija… Iskoristili smo to maksimalno ali smo i uložili maksimalno jer se nije moglo nastaviti s istim načinom proizvodnje, morali su se implementirati najnoviji trendovi… – ispričao je Ćorluka.
Pričao je i o tome kako je Violeta počela poslovanje izvan granica Bosne i Hercegovine.
– To je vrlo jednostavno. Ako nisi prvi u svojoj državi ne možeš igrati Ligu prvaka. Ako niste uspjeli na domaćem tržištu nemate šta tražiti na drugim tržištima. Violeta je u svojim segmentima proizvodnje stigla na vrh u svojoj državi i onda je mogla krenuti i na druga tržišta. Prvo smo formirali firmu u Hrvatskoj, pa u Sloveniji, dakle korak ka korak smo išli ka sve zahtijevnijim tržištima. Najnovije je Austrija i to nam je sada najveći izazov. Tamo smo kupili firmu koja je stara preko 110 godina i bavila se proizvodnjom medenjaka. Nakon analize vidjeli smo da je u Austriji proizvodnja preskupa tako da ćemo pod tim brendom sve proizvoditi u Lasti. No iz Austrije je lakše ići ka drugim tržištima i zemljama jer dolazite s brendom koji je star preko 100 godina, koji ima kvalitet, imidž… – najavljuje Ćorluka mogućnost poslovanja i u drugim zemljama Evrope.
Pričao je i o tome kako vidi Violetu u narednim godinama.
– Mi uvijek imamo trogodišnje planove za investicije. Ne ulažemo samo u jednu djelatnost nego u više njih – hotelijerstvo, turizam, prehrana, neprehrana… Ako jedna djelatnost dođe u krizu, druga će pomoći… Tako da zaposlenici, banke i ja kao poslodavac možemo biti sigurni da ćemo dugovorčno opstati – kazao je.
Hercegovački poduzetnik govorio je i o svom stilu poslovanja i upravljanja.
– Kako se kaže, ako radiš ono što voliš, onda cijeli život ništa ne radiš… Ja sam cio živo radio što volim i meni to nije nimalo teret, nijedan radni dan mi nije bio težak. To me ispunjava jer volim to što radim i ljude koji me okružuju… Danas radim u prosjeku 4 do 6 sati ali se ne bavim operativnim poslom već upravljanjem i motiviranjem ljudi. Mislim da ako se izmaknem od operativnih poslova i svakodnevnih zadataka, sa strane mogu bolje da vidim šta je dobro a šta nije – otkrio je Ćorluka.
Ispričao je i jednu zanimljivost.
– Nekada na sastancima namjerno dam neki loš prijedlog da bih vidio ko će prvi reagovati. Oni koji u tim situacijama ne reaguju znači da nemaju sigurnost, nisu dobronamjerni ili se ne žele izložiti riziku i to je za mene jako dobar test da vidim s kim radim – kazao je.
Poduzetnicima je dao i nekoliko savjeta.
– Treba saslušati. Mene su učili na nekim predavanjima jednoj uzrečici: dva uha, jedna usta. Dakle, duplo više slušati nego pričati. Osim toga, ne smijete biti sebični. Morate dijeliti sa drugim i informacije i zaradu i sve… – kazao je.
Ipak, ističe kako su sreća i hrabrost u njegovom slučaju bili presudni.
– Ako nemaš sreće u životu sve je džaba. Treba biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Osim toga, treba imati hrabrosti, jer, kako kažu, hrabre sreća prati. A onda dolaze sistematičnost, znanje, stručnost… Jer mi kad smo pokrenuli prvu proizvodnju nismo imali znanja, tradicije iskustva… Grude kao malo mjesto bile su jedno od najnerazvijenijih mjesta u bivšoj Jugoslaviji. Nisu imali industrijsku tradiciju. Ovo je bio poljoprivredni kraj i to sa vrlo škrtom zemljom, vlo teško se živjelo… Ali je u gene ljudima ušla upornost i izdržljivost. Ljudi odavde pokazali da su prilagodljivi, da brzo uče, da se brzo snalaze… Tako da u vrijeme kad smo počinjali za nas je najvažnija bila hrabrost i sreća. Poslije, kako smo se razvijali, sve je važnije bilo znanje. Kako kažu, carstvo je teže održati nego stvoriti – ispričao je.
Ipak, dodaje kako je sada stanje drugačije.
– Sad su nova vremena. Trenutno za početi nije dovoljno imati hrabrost i sreću jer je konkurencija ogromna i vrlo organizirana. Pojavljuju se nove firme koje za nekoliko godina narastu. Treba proučavati gdje ima prostora, u kojim djelatnostima, i tu mladi trebaju tražiti priliku da iskažu svoj talenat…
Za kraj je govorio i o tome šta bi iz trenutne pozicije rekao sebi na početku poslovanja.
– U startu bolje je ne znati šta te sve čeka jer da sam znao možda se u sve ne bih upustio. To je neki prirodan slijed, da krenete u posao pa poslije dolazi znanje, iskustvo, kapital… Jer kad biste mladom čovjeku dali sve to odjednom, on bi se izgubio, ne bi ništa napravio… Zato ja ne zavidim nimalo nasljednicima poduzetnika jer oni imaju iskustvo roditelja, imaju kapital, ali sada trebaju svim tim upravljati… Mislim da je njima teže nego meni… I meni su moja djeca rekla “ti si htio sve ovo a nama je to nametnuto”. Ja sam rekao vi se ne morate ovim baviti, vi možete biti ljekari, prosvjetni radnici, samo nećete biti paraziti… No onda oni kažu “kako kad smo od tebe sve ovo vidjeli i naučili”…
